Visoka škola "CEPS-Centar za poslovne studije" Kiseljak

Bolonjski proces

Bolonjska deklaracija je zajednička deklaracija europskih ministara obrazovanja potpisana u Bologni 1999. godine , a odnosi se na reformu sustava visokog obrazovanja u Europi koja je postala poznata kao Bolonjski proces. Bosna i Hercegovina je potpisala Bolonjsku deklaraciju 2003. godine

Ciljevi Bolonjske deklaracije i Bolonjskog procesa ogledaju se u sljedećem:

- prihvaćanje sustava lako prepoznatljivih i usporedivih stupnjeva, među ostalim uvođenjem dodatka diplomi (Diploma Supplement), kako bi se promicalo zapošljavanje europskih građana i međunarodna konkurentnost europskog sustava visokog obrazovanja;

- prihvaćanje sustava temeljenog na dva glavna ciklusa, preddiplomskom i diplomskom. Pristup drugom ciklusu zahtijeva uspješno završen prvi ciklus studija u trajanju od najmanje tri godine;

- stupanj postignut nakon prvog ciklusa treba odgovarati europskom tržištu rada odgovarajućom razinom kvalifikacije. Drugi ciklus vodit će ka magisteriju i/ili doktoratu, kao što je to slučaj u mnogim europskim zemljama;

- uvođenje bodovnog sustava, kao što je ECTS, kao prikladnog sredstva u promicanju najšire studentske mobilnosti. Bodovi se mogu postizati i izvan visokoškolskog obrazovanja, uključujući i cjeloživotno učenje, pod uvjetom da ih prizna sveučilište koje prihvaća studenta.

- promicanje mobilnosti prevladavanjem zapreka slobodnom kretanju, uz poseban obzir prema: studentima kojima valja omogućiti pristup studiju i odgovarajućim službama; nastavnicima, istraživačima i administrativnom osoblju kojima valja priznati i valorizirati vrijeme koje su proveli u Europi istražujući, poučavajući ili učeći, bez prejudiciranja njihovih statutarnih prava;

- promicanje europske suradnje u osiguravanju kvalitete u cilju razvijanja usporedivih kriterija i metodologija;

- promicanje potrebne europske dimenzije u visokom obrazovanju, posebice u razvoju nastavnih programa, međuinstitucionalnoj suradnji, programima mobilnosti i integriranim programima studija, obrazovanja i istraživanja.

Prednosti novog bodovnog sistema

Novi bodovni sustav je oblikovan tako da razvije prijenos bodova koji bi ubuduće bili prepoznatljiva valuta za akademsko priznavanje na svim europskim sveučilištima.

Uz to, ECTS bi trebao omogućiti lagano prepoznavanje studijskih programa. Na taj se način studentima otvara šira mogućnost upisa, sloboda biranja izbornih predmeta, promiče se studentska pokretljivost, a unapređuje se i nastavnička aktivnost. Uvođenjem novog ECTS bodovnog sustava otvaraju se mnogobrojne prednosti za bosanskohercegovačke visokoškolske institucije od kojih je najznačajnije spomenuti ulazak naše akademske mladeži u svjetsku sveučilišnu “banku” bodovne vrijednosti koja svakom studentu daje pravo i mogućnost studiranja i na drugim europskim sveučilištima.

Od ostalih prednosti koje donosi ovakav bodovni sustav važno je izdvojiti sljedeće:
- komparativno vrednovanje sličnih ili srodnih studijskih predmeta na različitim sveučilištima u zemlji i izvan nje;
- djelotvornija organizacija studija koja studentima pruža veću slobodu pri biranju izbornih predmeta;
- manja opterećenost nastavom i veća mogućnost samostalnog rada studenata.

Uspjeh provedbe Bolonjskog procesa ovisi o suradnji i razumijevanju svih pripadnika akademske zajednice, u prvom redu profesora i studenata te o odgovornosti koju će u tom smislu preuzeti svatko od njih.

Europski sustav prijenosa bodova ili ECTS (European Credit Transfer System)

Europski sustav prijenosa bodova ili ECTS (European Credit Transfer System) započeo je 1989. godine kao pilot-projekt. U projektu su sudjelovale 144 sveučilišne institucije iz zemalja Europske zajednice.

Cilj projekta bio je istraživanje i razvoj sustava za međusobno akademsko priznavanje. Prije nego što je pokrenut ECTS, neka su europska sveučilišta počela primjenjivati bodove kao mjerodavan i prepoznatljiv koeficijent opterećenja studenta (student workload).

Svaki bod (credit) predstavljao je svojevrsnu "valutu” koja je omogućavala mjerenje rezultata učenja postignutih u određenom vremenu i na danoj razini i to u kombinaciji s ocjenama. Bod je označavao određeni broj sati koji je studentu potreban da izvrši određenu zadaću. U opterećenje studenta uračunava se cjelokupno vrijeme koje on mora potrošiti za uspješno svladavanje gradiva.

Dakle, ne uzima se u obzir samo vrijeme provedeno na predavanjima, seminarima, terenskom radu, vježbama i konzultacijama, nego i vrijeme utrošeno za studiranje gradiva, tj. samostalno učenje, obradu podataka, ispitivanje, kao i druge načine provjere znanja.

Bodovni sustav polazi od toga da se svaki oblik nastave, u sklopu postojećih kolegija, posebno boduje, ispituje i ocjenjuje.

Nakon uspješno "završenog" predmeta studentu se pribrajaju pripadajući bodovi. Važno je naglasiti da bodovi ne zamjenjuju ocjene. Oni su samo indikatori opterećenja. Ocjene su ostale kao pokazatelj znanja, a bodovi uloženog napora.

Primjena bodovnog sustava koji se temeljio na takvom koeficijentu opterećenja pomogla je kod određivanja ukupnog opterećenja studenata. Osim toga, polazilo se i od temeljnog načela da se "radni tjedan" svakog studenta sastoji od 40 sati. U tom trenutku se manji broj sveučilišta odlučio za uvođenje bodovnog sustava, ali ni ta sveučilišta nisu primjenjivala istu bodovnu vrijednost za spomenuti radni tjedan od 40 sati.

Pojavile su se, dakle, različite "valute". To znači: prihvaćanje sustava lako prepoznatljivih i usporedivih akademskih i stručnih stupnjeva te uvođenje dodatka diplomi radi bržeg i lakšeg zapošljavanja i međunarodne konkurentnosti, prihvaćanje jedinstvenog sustava triju ciklusa studiranja: preddiplomskog, diplomskog i poslijediplomskog (specijalističkog i doktorskog), uvođenje bodovnog sustava (ECTS), promicanje mobilnosti i prevladavanje zapreka slobodnom kretanju studenata i nastavnika, uspostavu nacionalnog sustava praćenja i jamstva kvalitete te promicanje europske suradnje u tom segmentu, promicanje potrebne europske dimenzije u području visokog školstva.

Pokretanjem pilot-projekta, spomenutog na početku, trebao je biti uveden novi ECTS bod kao "konvertibilna valuta". Prihvaćeno je opće načelo da jedan semestar nosi 30, a jedna godina 60 ECTS bodova.

Novi sustav treba olakšati pokretljivost, akumulaciju i prijenos bodova između različitih visokoškolskih institucija te priznavanje vremena provedenog na studiju u inozemstvu.